Neće vodenica u zaborav

U Markovoj Crkvi kod Lajkovca živi i radi Đorđe Pavlović, najmlađi vodeničar u Srbiji.

Otac i sin vodenicari

Valjevo – Tek je zagazio u šesnaestu, a već je majstor svog zanata – vodeničarskog. I to pravi majstor, ima i majstorsko pismo koje to dokazuje. I pokazuje ga mladi Đorđe Pavlović, najmlađi vodeničar u Srbiji, sav beo od brašna, dok oko njega tutnje tri kamena Kumove vodenice u Markovoj Crkvi kod Lajkovca. Drečavonarandžaste „najke” na nogama ne mogu da zavaraju, ovom učeniku prve godine valjevske Poljoprivredne škole selo i vodenica su draži od „Fejsbuka” i nekih šminkerskih fazona. Za dva meseca će biti šest godina kako sa ocem Milanom melje brašno.

– Volim ovaj posao, usavršio sam ga, zato su mi vodeničari i dodelili majstorsko pismo. U vodenici uvek ima nešto da se radi. Sejem brašno, zasipam, nekad pomognem ocu šta je potrebno, naučio sam i kamen da podsecam – priča golobradi mladić. Kad je počinjao, pre šest godina, džak brašna je uveliko bio teži od njega, pa je kofom zasipao. A sad već skoro i džak može da podigne, ojačao je.

Ipak prodata
Vodenicu u Markovoj Crkvi, koja se sada zove Kumova, od Turaka je otkupio Stevan Jeremić iz Lajkovca, jedan od najbogatijih trgovaca u vreme Miloša Obrenovića, navodi Milan Pavlović. U vlasništvu Jeremića svojevremeno je bio i hotel „Grand” u Valjevu, posedovao je i veliku površinu zemlje u Sovljaku kod Uba. Stevan je ostavio braći u amanet samo da ne prodaju vodenicu. Nisu ga ispunili.

– Ovaj zanat kod nas se prenosi s kolena na koleno, stvarno bih voleo da ga nastavim, da sutra i svojoj deci pokažem šta su i kako to naši stari radili.

Nije hteo Đorđe da bude smešten u Domu učenika Poljoprivredne škole u Valjevu. Rekao je svojima da će svaki dan putovati na nastavu, ne može on bez svoje Markove Crkve, bez vodenice… Više voli selo nego grad, kaže.

Vodenica koja se danas zove Kumova, nasred Markove Crkve, najmanjeg sela u lajkovačkoj komuni, postoji već 250 godina. Svu oronulu, zaraslu u korov, polusrušenu, 15. aprila 2009. kupili su je meštanin Milan Pavlović, rudarski tehničar u lazarevačkoj „Kolubari”, i njegov kum Slavko Jovanović. Kumstvo Pavlovića i Jovanovića starije je od vodenice, tri veka su dve porodice u vezi.

– Obično kumovi u Srbiji nikako ne sarađuju, a mi smo baš ušli u zanimljiv ortakluk. Zasukali smo rukave i obnovili vodenicu, godinu dana nam je bilo potrebno da joj vratimo autentičan izgled. Tačno 15. aprila 2010. njeni kamenovi, posle pauze od 20 godina, ponovo su počeli da se okreću – s ponosom se priseća Milan. U Markovoj Crkvi živi 120 duša i postoje dve vodenice koje rade. Davne 1948, kaže popis, na reci Toplici koja izvire u Vrujcima, na toku dugom 26 kilometara, sve do ušća u Kolubaru kod Markove Crkve, bile su 23 vodenice. Danas – četiri koje rade. Kumova je jedina sa tri vitla i tri kamena i sva tri rade.

Milan Pavlović do kupovine vodenice nije bio vodeničar, tek tada je počeo da „krade” pomalo zanata od oca koji je u mladosti radio u jednoj od vodenica ovog kraja. Sa kumom je u Kumovoj vodenici spojio lepo i korisno.

– Kada u zapadnoj Srbiji pomenete vodenicu, sve asocira na projino brašno, kukuruzno belo. Mi smo odlučili da pokažemo da ovde mogu da se melju sve vrste žitarica. To i radimo, meljemo beli i žuti kukuruz, pšenicu, raž, ječam, heljdu, ovas, i to isključivo ošljare, autentične stare vrste – navodi Milan. Vrlo malo rade uslužno, uglavnom melju svoje žito, sva roba koju proizvedu je deklarisana, strogo kontrolisana, upakovana u odgovarajuću ambalažu. Nalazi kupce u Lazarevcu, Beogradu, Valjevu…

Milan i njegove kolege po zanatu iz cele zemlje odlučili su da ne daju da vodeničarstvo zamre. Od 2010. postoji Društvo vodeničara Srbije, ima 70 članova iz naše države i Republike Srpske. Cilj im je da promovišu vodeničarski zanat, da ga otrgnu od zaborava, da očuvaju etno-stil gradnje, da se bore za stare zanate.

Svedok istorije
Pre tri decenije, 1986, u današnjoj Kumovoj vodenici u Markovoj Crkvi i oko nje snimljeno je šest epizoda čuvene serije „Vuk Karadžić” u režiji Đorđa Kadijevića. O tome svedoče fotografije koje Pavlovići s ponosom drže u vodenici. Na njima, u tursko doba vraćaju velika glumačka imena – Jovan Janićijević Burduš, Dragomir Felba, Stole Aranđelović, Danilo Lazović…Tri godine pre toga, 1983, vodenicom je, pričajući nezaboravne „Priče iz Nepričave”, šetao besmrtni Zoran Radmilović.

Onima koji pokažu da znaju vodeničarski posao, koji imaju svoju vodenicu i rade u njoj, koji proizvode kvalitetno brašno, dodeljuju majstorsko pismo. Jednom godišnje, ubuduće će to uvek biti 21. septembra, o Maloj Gospojini, okupljaju se na saborima vodeničara Srbije.

Dok je Milana, Đorđa i njima srodne sabraće po zanatu, vitlovi i vodenički kamenovi na ovom delu Balkana neće prestati da se okreću.

Izvor: Politika
Novinar: Slobodan Ćirić

Neće vodenica u zaborav2017-11-17T13:10:06+01:00

Vodeničarsko brašno opet svi žele

Treći Sabor na reci Toplici, pritoci Kolubare, okupio vodeničare Srbije u Markovoj Crkvi kod Lajkovca. Kukuruzno i pšenično integralno brašno samleveno u vodenici vraća se na trpeze, kao vid zdrave hrane

Najmladji vodenicar

Uz želju da se vodeničko kolo okreće godinama i vekovima, juče je u Markovoj Crkvi, na obali reke Toplice, održan treći Sabor vodeničara Srbije. Okupilo se sedamdesetak vodeničara i pomeljara iz svih krajeva Srbije, a ove godine, prvi put, na saboru su bile i njihove kolege po zanatu iz Čajniča u Republici Srpskoj.

Pokraj znamenite Kumove vodenice na Toplici, desnoj pritoci reke Kolubare, dodeljena su majstorska pisma onima koji su od prošlogodišnjeg saborovanja do sada stasali u ovom, doskora zaboravljenom zanatu.

– Srpske vodenice su najznačajnije tekovine naše prošlosti i založnog prava na sopstvenu istoriju – rekao je otvarajući sabor Živorad Bojičić, predsednik Opštine Lajkovac. – Saborovanje vodeničara ima svoj dubok smisao, kao zaloga i uporište jednog od najplemenitijih zanata i smotra narodnog duha i srpske tradicije.

Najmlađi vodeničar u Srbiji, Đorđe Pavlović (15) iz Markove Crkve, i juče je zasukao rukave u Kumovoj vodenici, u kojoj ujam uzima već pet godina. Ovladao je bezmalo svim tajnama ovog zanata, kojim će se baviti i dalje, iako je upisao prvi razred Srednje poljoprivredne škole u Valjevu…

– Nije naporan zanat, jer ga volim – kaže Đorđe.

– Kad sam bio mlađi, dok su moji drugovi igrali fudbal, ja sam vreme provodio u vodenici. Međutim, mnogima od njih svidelo se šta i kako radim, pa su svojim očevima govorili: “Tata, kupi mi vodenicu.”

Dr Rade Jovanović, stručni savetnik u Institutu za primenu nauke u poljoprivredi, smatra da su vodenice pravi primer ruralnog razvoja i održivosti.

– Kukuruzno i pšenično integralno brašno samleveno u vodenici vraća se na trpeze, kao vid zdrave hrane – kaže dr Jovanović. – Pogotovo što je kukuruzno brašno odlično za ishranu osoba alergičnih na gluten. Uz odgovarajuće sertifikate, vodeničari bi svoje proizvode mogli da plasiraju na tržišta van Srbije.

Ove godine, prvi put na saboru učestvovali su i vodeničari iz Republike Srpske. Ovaj zanat, kažu, gotovo je nestao na prostorima levo od Drine.

SLAVA

Prvi put, ove godine, vodeničari obeležavaju svoju krsnu slavu, Malu Gospojinu, a nadamo se da ćemo se, ubuduće, svake godine, 21. septembra, okupljati u Markovoj crkvi – kaže Milan Pavlović, predsednik Društva vodeničara Srbije. – Ponosimo se što smo, za kratko vreme, uspeli da vodeničarski zanat otrgnemo od zaborava. Mnoge oronule vodenice širom Srbije se obnavljaju…

Najmladji vodenicar i njegova vodenica

– Malo ljudi posvećeno je očuvanju vodeničarskog zanata u Republici Srpskoj – kaže Darko Ćaćić, vlasnik vek stare vodenice na reci Janji u Čajniču. – Nekada, na reci Janji, bilo je stotinak, a danas postoje samo tri vodenice. Međutim, mnogo više vodenica postoji i radi u Bosanskoj Krajini.

Izvor: Večernje novosti
Novinar: B. Puzović

Vodeničarsko brašno opet svi žele2017-11-17T13:10:06+01:00

Kad kumovi brašno melju – Kumova Vodenica

Na reci Toplici, u Markovoj Crkvi kod Lajkovca, kumovi od starina, Slavko Jovanović i Milan Pavlović, zasukali su rukave i obnovili više od tri veka staru, nekadašnju Jeremića vodenicu. Na tri kamena, odskora složno melju brašno, a zvuk vodeničkog čeketala, kako kažu, više nikada neće prestati.

Da bi sačuvali nekadašnji ponos sela nisu žalili i novca ni vremena. Vodenicu sa nešto više od hektara placa kupili su za 9.600 evra. U njeno renoviranje i sređivanje placa uložili su još 15.000 evra.

“Čim smo čuli da su naslednici namerili da vodenicu prodaju, odmah smo odlučili da je ortački kupimo. Za nju smo od detinjstva emotivno vezani, uz nju smo odrasli i zato smo čvrsto rešili da je obnovimo, da ponovo melje žito”, kažu Slavko i Milan, koji je i vodeničar. “Vodenica je bila toliko oronula, samo što se nije srušila, a krov je prokišnjavao. Od korova i šiblja se nije ni videla.”

kumovi vodenicari
kumova vodenica ognjiste

Trudili su se da vodenica izgleda isto kao i kada je podignuta. Zbog toga su kupili starinsku kuću i ćeramidu sa nje premeštali na vodenicu. Tridesetak ljudi na mobi, tri dana je na krov vodenice podizalo 12 tona ćeramite, starog crepa.

“Punih godinu dana prilježno smo obnavljali svaki deo vodenice. Sačuvali smo i originalno ognjište, verige, naćve, vodenička kola, čak i stare kovane eksere”, kažu ponosni vlasnici vodenice. “Nameravamo da osnujemo svojevrsni muzej hleba, da mladi naraštaji mogu da okuse proju, projaru, mlečnicu, kačamak, … Da vide hlebnu furunu.”

Kumovi će uskoro da osnuju Društvo vodeničara Srbije. Pripremili su sva dokumenta, sledi registracija udruženja građana, čiji je cilj da se obnovi što više starih oronulih vodenica na srpskim rekama.

“Na placu pored vodenice planiramo da napravimo turistički kompleks, sojenice na reci i vajate, apartmane za boravak gostiju, sa oko 30 ležajeva. Nadamo se da će nam i država pomoći da tu zamisao i ostvarimo,” kažu Slavko i Milan.

“Na reci Toplici, na 23 kilometra toka, nekada je bilo čak 26 vodenica. Sada na Toplici postoje samo četiri koje melju žito, a čak su dve u našem selu”, kažu naši sagovornici. “Ujam od samlevenog žita, po starinskom običaju, uzimamo.”

Za kratko vreme ova vodenica pročula se širom valjevskog kraja. Jedino u njoj niti je bilo, a neće ni biti, vampira koji je plašio vodeničare, već samo sloge, poštenja i ljubavi za srpsku baštinu.

Kad-kumovi-brasno-melju
Izvor: Večernje novosti
Novinar: B. Puzović

Kad kumovi brašno melju – Kumova Vodenica2017-11-17T13:10:06+01:00

O nama pričaju drugi

kumova vodenica zima

O Kumovoj Vodenici pisala je dnevna i mesečna štampa, a najmlađi vodeničar je gostovao u emisiji Exploziv na Prvoj televiziji. Pogledajte reportaže i tekstove o Kumovoj Vodenici. Nadamo se da vam se svideti.

O nama pričaju drugi2017-11-17T13:10:08+01:00